KNJIŽNIČARSKO
DRUŠTVO RIJEKA
( Povijesni
pregled )
Knjižničarsko društvo Rijeka
osnovano je prije 50 godina s ciljem unapređivanja knjižničarske djelatnosti i
struke, osnivanja i poticanja razvoja knjižnica , povezivanja knjižničara i
knjižnica na svom području, organiziranja permanentnog obrazovanja knjižničara
i poticanja razvoja knjižničarske znanosti i znanstvenog istraživanja.
Od svog osnivanja 1950. do danas djeluje u
okviru Hrvatskog knjižničarskog društva mijenjajući imena i oblike udruživanja.
Prvi put se pojavljuje kao
Povjereništvo Društva bibliotekara Hrvatske 1951. i ima jedanaest članova. 1954. postaje
Podružnica HBD-a a predsjednicom
Podružnice postala je dr Tatjana Blažeković. U okviru Poružnice osnivaju se
sekcije za znanstvene, stučne, dječje i narodne knjižnice, osnivaju se pokretne
knjižnice, književne večeri, susreti s autorima,
izložbe knjiga i časopisa.
1957. se obilježavaju obljetnice : 30. godišnjica Gradske
biblioteke na Sušaku, 80. godišnjica Narodne čitaonice u Kostreni i 110. godišnjica Narodne čitaonice u Rijeci.
1960. u Rijeci je održana 11. redovna skupština HBD-a.
Teme rasprava su zakon o knjižnicama, školovani kadar, prostor.Potreba za
školovanim knjižničarima postaje sve izraženija i potiče otvaranje studija
bibliotekarstva pri Pedagoškoj akademiji
u Rijeci što je velikim zalaganjem dr Tatjane Blažeković i ostvareno
1965./1966.
1965. godine Podružnica se udružuje sa pulskim
Povjereništvom u Podružnicu za Istru, Hrvatsko primorje i Gorski kotar.Sredinom
1966. osnovana je Zajednica matičnih biblioteka Istre, Kvarnera i Gorskog
kotara da bi se potaknuo rad matičnih službi i razvoj knjižničarske djelatnosti
u regiji.
Početkom 70-tih broj članova znatno se povećava. Formira
se podružnica za Istru sa sjedištem u Puli i podružnica u Rijeci za područje
Kvarnera i Gorskog kotara.
1973. godine odrana je u Rijeci 19. skupština HBD-a
U periodu od 1975.-1977. dolazi do reorganizacije
Hrvatskog bibliotekarskog društva,Podružnice nestaju a osnivaju se samostalna
Društva i Društvo bibliotekara Rijeka
organizira se kao samostalna društvena organizacija.1984. Društvo organizira
Skupštinu Saveza bibliotekara Jugoslavije u Opatiji.Njegova aktivnost vezana je
i za organiziranje matične službe prema jedinstvenom programu a radi se i na
izradi “Vodiča kroz biblioteke i Indok centre u Rijeci” koji izlazi 1986.
“Vodič” je bio prva publikacija takve vrste u Hrvatskoj i važan je kao doprinos
dostupnosti i protoku informacija do korisnika.
1989.godine Društvo izdaje i prvi broj “Biltena” s
namjerom da potekne objavljivanje radova članova, razmjenu informacija, čvršću
suradnju brže informiranje članstva o svim aktivnostima i zbivanjima na
stručnim i znanstvenim skupovima kod nas .Iste godine Društvo organizira
stručno-znanstveni skup “Sveučilišne biblioteke i prijenos znanja” koji je
održan u Lovranu.
4. travnja 1990. održana je svečana skupština povodom 40.
obljetnice osnutka Društva bibliotekara Rijeka a u sklopu radnog dijela održana
su predavanja o reviziji knjižničnog fonda, informacijskoj službi i radu s
korisnicima.
U periodu od 1991. do 1993. godine organiziraju se
predavanja s temama: “Nove informatičke tehnologije u našim knjižnicama “, “Obrazovanje knjižničnih djelatnika i dostupnost stručne literature “, “Mogući
pristupi djelotvornojoj organizaciji knjižničarskog sustava u Republici
Hrvatskoj”. Domovinski rat potiče i humanitarne aktivnosti u Društvu,
prikupljaju se knjige za u ratu porušene knjižnice te hrana i odjeća za
djelatnike oštećene Narodne biblioteke u Zenici.
Tijekom 1994. godine pregledano je stanje u knjižnicama
na području djelovanja Društva kako bi se , zbog ratnih oštećenja, obradila
tema “Knižnični fondovi i zbirke “ na 29. skupštini HBD-a u Bizovačkim
Toplicama.Iste godine Odsjek gradske uprave za kulturu Grada Rijeke dodjeljuje
Društvu besplatno korištenje prostorije na terasi zgrade Naučne biblioteke ,
Dolac 1. Tako Društvo po prvi puta ima vlastiti prostor za svoj rad.
Sljedećih godina sve više se ističe potreba pretvaranja
knjižničarske profesije u profesiju informacijskih specijalista.To je
prilagođavanje promjenama u društvu u kojem se informacija smatra proizvodom
koji ima svoju cijenu.Knjižničari se trebaju upoznati s načinom rada i
korištenjem informacijsko-komunikacijskih mreža i uključiti u elektronski
svijet informacija kako bi odgovorili na potrebe korisnika.Na taj način ne
mijenja se samo slika knjižničara kao tradicionalnog čuvara knjiga nego se i
knjižnica preoblikuje - od tradicionalne k virtualnoj s primjenom
multimedija.
Ovakav izazov potaknuo je brojna predavanja a teme su
bile: “Menadžment u knjižnicama” , “Carnet i Internet u knjižnicama” , “Nove
tehnologije u knjižnicama”, “Mrežno povezivanje knjižnica u sustave”,
“Komunikacijske mreže i njihova primjena u knjižničarstvu”, “Online
pretraživanja svjetskih baza podataka” te
“Informacijski specijalisti
- profesija globalnog društva
novog tisućljeća”.
Tema “Permanentno
obrazovanje knjižničnih djelatnika” s aspekta velikih i brzih promjena
informacijske i komunikacijske tehnologije govori o zahtjevu osuvremenjivanja
knjižničarske struke i njegovom stručnom osposobljavanju u korištenju
suvremenih informacijskih izvora kako bi odgovorili potrebama korisnika.
Povodom 20. godišnjice HBD-a utemeljena je “Kukuljevićeva povelja” 1968 godine.
Prvi dobitnici
iz našeg Društva koji su dobili “Povelju” za svoj doprinos u radu Društva i
dugogodišnji rad u struci, bili su Vinko Antić i Vladimir Pavlinić a zatim
“Povelju” dobivaju Lidija Kačić 1978. te Zlatko Keglević i Katica Tadić 1988.,
Višnja Šeta 1996. i Fila Bekavac-Lokmer 1998.
1998.Ljiljana Črnjar dobitnica je poticajne nagrade za
mlade knjižničare “Eva Verona” koja je
prvi put utemeljena i dodijeljena
1998.
U vremenu od 1998.-2000. organiziraju se predavanja i
seminari sa stručnim temama koje vode struične osobe iz određenog podrućja
(Sadržajna obradba dokumenata u knjižnicama, Izmjene u UDK i njihova primjena,
Razmjena u sustavu znanstvenih informacija…), organiziraju se stručni izleti i
posjeta bibliotekama u Veneciji i Ljubljani te međunarodna suradnja sa
strukovnim udruženjima.
Na svojoj Izbornoj skupštini održanoj 23.lipnja 2000.
Knjižničarsko društvo Rijeka jednoglasno je prihvatilo utemeljenje povelje
“Ivan Kostrenčić” koja se dodjeljuje onim članovima Društva koji su marljivo i
samozatajno, uzorno i nesebično radili u Društvu, unaprijedili struku i
očuvali ugled Društva.Povelja se
dodijeljuje jednokratno i ne uključuje novčanu nagradu.Pravo predlaganja imaju
svi članovi Društva i Upravni odbor.Povelja se dodjeljuje na godišnjoj
skupštini Društva ili prigodno kao što je ove godine bila 50. obljetnica
osnivanja Društva.Prve dobitnice povelje
“Ivan Kostrenčić” su dr Tatjana Blažeković, dipl.ing.Fila Bekavac-Lokmer,
Milena Bradetić, Verica Lulić i prof Senka
Zambata.Povelje su dobitnicama dodijeljene na 32. Skupštini Hrvatskog
knjižničarskog društva koja je održana u Lovranu 21.rujna 2000. kojom prgodom se
obilježavala i 60. obljetnica HKD-a i 50.
obljenica Knjižničarskog društva Rijeka.
Povelja je nazvana imenom prvog hrvatskog
školovanog sveučilišnog bibliotekara, rođenog u Crikvenici, koji je
posebno zaslužan za razvoj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i cjelokupnog hrvatskog knjižničarstva.
Tijekom 50. godišnjeg postojanja i neprekinutog
djelovanja Knjižničarsko društvo Rijeka bavilo se brojnim problemima struke te
temama vezanim za stručni napredak svojih članova i afirmaciju struke i
djelatnosti u cjelini.
Katarina Kohler, prof.
U Rijeci , 26. veljače 2001.